Uvjeti rada u austrijskim školama
Svoj boravak u Beču pokušala sam što više iskoristiti za izmjenjivanje profesionalnih iskustava. Vodeći se
tim željama i potrebama zamolila sam ravnateljicu Völksschule
Rötzergasse da me poveže
i s drugim školama te zakaže termine
posjeta. Ono prvo što bi svatko od mojih kolega primijetio jesu
materijalni uvjeti kojima škole raspolažu, a koje se nama u
hrvatskim školama čine kao nemoguća misija ( vjerujem da je većini,
čitajući prethodnu rečenicu, kroz misli "ad hoc" prošlo
nekoliko neugodnosti koje svakodnevno proživljavate na radnom
mjestu, a tiču se potrošnog materijala kojim možemo raspolagati).
Narednim tekstom nemam
namjeru podržavati stav da su materijalna sredstva i pomagala jedini
i najbitniji preduvjet za kvalitetno obrazovanje naših učenika.
Dapače, kao vrlo bitnu i poželjnu vještinu držim učiteljevu
kreativnost zbog koje je u stanju od "ničega" napraviti
"čudo". Reći ćete i za ta "čuda" trebaju
nekakva sredstva. U Austriji ih dobivaju u obliku financijske
podrške. Naime učiteljica/ učitelj početkom svake školske godine
može računati na 14 eura po učeniku plus 16 eura za onog učenika
kojemu njemački jezik nije prvi jezik. Te novce je slobodna/an
trošiti na ona nastavna sredstva koja smatra potrebnim za svoj
razredni odjel, a koja su navedena na popisu materijala pod
subvencijom Grada (zamislite kojim sredstvima raspolažete već nakon
jedne generacije učenika). Bitno je također reći da sav potreban
materijal učenici dobivaju u školi.
Učitelj/ica raspolaže
razrednim budžetom u iznosu od 1200 eura za nabavu školskih
udžbenika.
Učionice obiluju vrlo
interesantnim didaktičkim igračkama. Naručuju se između ostalog i
s različitih web stranica. Primjetila sam da su "Montessori"
igračke najzastupljenije. Kako je učenje kroz igru jedna od glavnih
metoda poučavanja, a koju djeca vrlo rado prihvaćaju,često ćete
ih naći kako se samoinicijativno "prime posla" za vrijeme
malih odmora.
Jedna je prostorija u školi izdvojena kao školska papirnica. Obiluje raznim uređajima i
alatima za obradu papira, raznobojnim papirima velikih formata,
velikim fotokopirnim uređajem i sl. Police su popunjene kutijama s
karticama koje prate nastavne sadržaje svih predmeta. One su
ostavština učiteljica koje su ih prethodnih godina vrijedno
izrađivale.
Svaka učionica je
tehnički prilično dobro opremljena. Projektori, pametne ploče, dva
kompjutera neizostavna su nastavna pomagala svakodnevnog poučavanja.
Zentrum Inklusiver Schulen
(ZIS 17) je osmogodišnja škola namjenjena učenicima s teškoćama
u učenju. Sigurna sam da spada u kategoriju jedne od najbolje
opremljenih škola. Mislim da bih vas najlakše mogla uvjeriti u
istinitost navedenog primjenom starog pravila koji kaže da slika
vrijedi tisuću riječi. U ovom slučaju u pitanju je samo nekolicina fotografija iz moje fotogalerije koja se punila priličnom brzinom. Nadam se da vam neću izazvati suze na oči ;-)
Nedavno sam imala priliku
pridružiti se kolegama na seminaru organiziranom u svrhu stručnog
usavršavanja. Učitelji godišnje moraju prikupiti 15 sati stručnih
predavanja i radionica čija je organizacija u nadležnosti
učiteljskih fakulteta. Predavanje kojem sam nazočila vodile su
učiteljice škole u 21. okrugu. Dobre primjere prakse kao i
cjelokupni interijer škole vrijedilo je vidjeti.
Za kraj ću napraviti malu digresiju i ispričati vam anegdoticu koja me je na
koncu zabavila.
U spomenutoj školi
doživjela sam nešto što bih pripisala kulturološkoj razlici, hm
valjda!? Možda je i individualne naravi...kako god. Čekajući
vrijeme početka predavanja učitelji su se okupljali u školskoj
blagovaonici. Njih/nas svega dvadesetak bilo je posluženo kavom i
kolačićem. Zamoljeni smo da u predviđenu košaru odložimo novčani
prilog za to što smo konzumirali. Pomislih zar je moguće!? Naravno
da mi je ovo iskustvo bilo inspiracija za kasnije pošalice. Unatoč
našim skromnijim plaćama kod nas to ne doživjeh, a
mislim da ni neću.
U planu mi je još par
posjeta susjednim školama. Neke od njih su zagolicale moju
znatiželju samom koncepcijom razrednih odjela. O čemu se točno
radi preciznije ću vam moći reći nekom idućom prilikom.
Nema komentara:
Objavi komentar